Robotika II
Za kratak vremenski period roboti su postali miljenici tekstova čitavog Interneta, svakodnevno puneći stupce naučnih internet portala, pojavljujući u glavnim ulogama brojnih istraživanja, zabavljajući kako običan svet i entuzijaste tako i onaj stručni deo populacije.
Zahvaljujući, čini se, beskrajnoj kreativnosti entuzijasta širom sveta, robotika krupnim koracima grabi ka slavi koja je očekuje u dekadama koje su pred nama. Potpisnika ovog teksta, proteklih nedelja, oduševili su roboti poput 3D štampanog robota, koji otvara brave sa kombinacijama za 30 sekundi i malog origami robota koji pliva, nosi teret duplo teži od sebe i završava postavljene logičke zadatke. Neverovatan je i robot gepard koji preskače prepone bez da usporava svoje kretanje.
Ipak, najveću pažnju privukao je robot koji je poneo titulu „nezaustavljivog“ i koji se prilikom testa prilagodio situaciji u kojoj je ostao bez jedne noge. Naime, kroz nekoliko neuspešnih pokušaja da održi zadatu putanju u nedostatku jedne noge, on je, u vremenu od 40 sekundi, prilagodio svoj algoritam kretanja u tolikoj meri da je njegovo kretanje bilo približne brzine kao kada je imao sve noge u funkciji. Zapravo, kretanje koje je on proizveo podsetilo je posmatrače na hramanje živog bića, odnosno životinje u prirodnom okruženju. Ono što je najimpresivnije u čitavom eksperimentu jeste da robot nije bio „svestan“ da je „povređen“ (ne postoje senzori za detekciju oštećenja), već je uvideo da nešto nije u redu kada je detektovao pad u performansama kretanja i odstupanje od prethodne rute.
Više informacija na Digital!
Za kratak vremenski period roboti su postali miljenici tekstova čitavog Interneta, svakodnevno puneći stupce naučnih internet portala, pojavljujući u glavnim ulogama brojnih istraživanja, zabavljajući kako običan svet i entuzijaste tako i onaj stručni deo populacije.

Ipak, najveću pažnju privukao je robot koji je poneo titulu „nezaustavljivog“ i koji se prilikom testa prilagodio situaciji u kojoj je ostao bez jedne noge. Naime, kroz nekoliko neuspešnih pokušaja da održi zadatu putanju u nedostatku jedne noge, on je, u vremenu od 40 sekundi, prilagodio svoj algoritam kretanja u tolikoj meri da je njegovo kretanje bilo približne brzine kao kada je imao sve noge u funkciji. Zapravo, kretanje koje je on proizveo podsetilo je posmatrače na hramanje živog bića, odnosno životinje u prirodnom okruženju. Ono što je najimpresivnije u čitavom eksperimentu jeste da robot nije bio „svestan“ da je „povređen“ (ne postoje senzori za detekciju oštećenja), već je uvideo da nešto nije u redu kada je detektovao pad u performansama kretanja i odstupanje od prethodne rute.
Više informacija na Digital!